DEKANOVA NAGRADA NAJBOLJIMA – PETODNEVNO PUTOVANJE U LONDON

Autor: Ivica Tarle, studentica 3. godine

London – magično drugačiji...zavodljiv, zanosan, očaravajući i veličanstven, nepomičnih stoljetnih monumentalnih građevina i spomenika, istovremeno i povijestan i moderan, ali uvijek živeći za sadašnjost, dostojanstveno nas je na kraju ispratio, nakon što nam je duše napunio dojmovima koje polako poslagujemo po našem povratku u Zagreb.... odlučni doći još neki put, te vidjeti i doživjeti što još nismo... No krenimo od početka.

Za uspjeh na studiju postignut u prošloj akademskoj godini studenti Visoke poslovne škole Libertas nagrađeni su Dekanovom nagradom, i to studijskim putovanjem i posjetom Oxford Brookes University-ju u Oxfordu te petodnevnim boravkom u Londonu.

Tim povodom smo se početkom svibnja veselo vinuli u zrak i nedugo zatim našli u srcu Londona; gradu života, boja, svjetla, povijesti, kulture, mode i zabave; gradu s tisuću lica koji nas je primio u svoje okrilje kao da smo oduvijek baš trebali biti tamo i tada. Djelovalo je tako prirodno. Svatko od nas ponio je sa sobom osobna očekivanja i nadanja, neki od nas i uspomene prethodnih boravaka u Londonu. No, svi znatiželjni, puni entuzijazma i spremni istraživati posebnosti tog nevjerojatnog 8-milijunskog grada, brzo smo se ušuškali u dobrodošlicu kojom nas je London dočekao.

Sve je započelo panoramskim razgledavanjem prvih istaknutih obrisa: Kensington-ske palače i vrtova (obitavališta princeze Diane nakon razvoda) zapadno od Hyde Park-a; Royal Albert Hall-a; zatim preko Knightsbridge-a i Hyde park Corner-a – popularnog govorničkog mjesta na kojem je dozvoljeno izreći što god!, bez posljedica, pored Buckingham-ske palače, do Westminster Abbey-a i Houses of Parliament-a, sjajnih primjeraka gotičkog Londona, te pored impozantnog Big Ben-a do London Eye-a, moderne posmatračnice napravljene u obliku kotača smještene nasuprot Parliament-a.
Saznali smo da je London podijeljen u 32 općine, da svaka ima svog gradonačelnika, te da dnevna karta za ulaz osobnim autom u centar stoji 8 funti. Tada smo shvatili zašto vidimo većinom crne taksije i crvene autobuse kako dominiraju londonskim prometnicama. Još toga prvog kasnog popodneva i večeri osjetili smo puls Londona pod nogama. Iz 4* City Inn Westminster hotela, smještenog u užem Centru, zaputili smo se uz samu obalu Themse do Trafalgar Square-a gdje se ponosno uzdiže Nelson-ova Column-a, spomenik britanskom pomorskom junaku koji je porazio francusku i španjolsku flotu na rtu Trafalgar, a njegove zadnje riječi bile su: »Thank God, I've done my duty». Potom do Leicester Square-a, središta zabavnog i umjetničkog života West Enda na kojem se nalaze kina Odeon i Empire u kojima se održavaju svjetske filmske premijere.

Drugog dana odvezli smo se u Oxford u posjet Oxford Brookes University-ju.
Sam grad, od Londona udaljen tek nešto više od sat vremena vožnje, razlikuje se od Londona svojim mirnim ritmom i ujednačenim fasadama kuća od crvene opeke. Stoljetne crkve i zgrade 35 Oxford-skih College-a svjedoče povijest, kulturu i tradiciju grada od 150 tisuća stanovnika od kojih je 30 tisuća studenata. Također i stotine parkiranih bicikala u centru Oxforda ukazuju na drugi tempo i običaje toga grada. U Oxford-u vrijeme ima drugačiju dimenziju, dimenziju idealanu za sate vrijednog učenja i studiranja. Učenje se, kako smo saznali, bazira uglavnom na istraživanjima, te praktičnoj primjeni putem rješavanja stvarnih problema, kroz debate, i u timovima. Na Oxford Brookes University-ju studira 19 tisuća studenata, na dodiplomskim, postdiplomskim i doktorskim studijima iz područja business-a, medicine, arhitekture, povijesti, književnosti, i drugih područja znanosti, a od toga više od 9 tisuća dolazi iz svih zemalja svijeta. Studenti uglavnom žive u campusima - zgradama organiziranim u krugu učilišta čiji su stanovi i sobe prilagođene potrebama studenata. Voditeljica internacionalnog odjela Oxford Brookes University-ja, ljubazna i nasmijana Brazilka, g-đa Janaina održala nam je prezentaciju o mogućnostima i uvjetima studiranja, čula naše impresije o prilikama u našoj poslovnoj školi, te nas je potom jedna od studentica provela kroz cijeli kompleks zgrada i upoznala sa specifičnostima studentskog života u Oxfordu koji se s pravom naziva Svjetski studentski grad.

Povratak u London nudio je uzbudljivu večer u gradu koji nikad ne spava, već naprotiv bruji i mami vas svojim svjetlima i bogastvom sadržaja i zabave. Ulice su prepune, živi se, smije, svira, jede, pije    - čini se kao da ste se susreli sa globusom u malom – sve boje i rase, sve mode i stilovi, sve dobne skupine na jednom mjestu, i sva godišnja doba u jednom danu. Mi smo naravno tu večer odabrali gledanje utakmice Arsenal : Manchester United-a u atmosferi engleskog pub-a  na Cambridge Circus-u, uz osvježavajuće pint-e, a čega drugog doli točenog piva.

Muški dio naše ekipe nije propustio obići stadion F.C. Chelsea na Fulham Rd. u jugo-istočnom dijelu Londona, dok su cure obišle stadion F.C. Arsenal-a na sjeveru. Oni preostali, slabije nogometno osviješteni uputili su se u British Museum. Kako vas taj muzej može progutati na nekoliko dana, opredjelili smo se za neke zbirke, konkretno - Egipat, Mezopotamiju, Grčku, Rim te Afriku u suvremenom dobu.
Također smo odvojili vrijeme za posjet National Gallery-ji, u kojoj se nalaze umjetnička djela, od kojih neka među najvrijednima na svijetu kao što su npr. Van Gogh-ovi Suncokreti; u Tate Britain galeriji vidjeli zbirku britanske nacionalne umjetnosti od 16 st. do danas. A posjet muzeju voštanih figura Madame Tussaud's, koju godišnje vidi oko 3 miliona ljudi, bila je posebna poslastica.

Zeleni London, prepun je parkova, vrtova i jezera...u njemu su monumentalne građevine upravo takve visine da se dok hodate ulicama i trgovima osjećate kao spušteni među 'veličanstvene', ali uvijek dovoljno veliki da se doživite dijelom te nevjerojatne impozantne cjeline - čovjeku prilagođenih dimenzija. Prošetati od Piccadilly Circus-a Regent Street-om, Carnaby Street-om te Oxford street-om te na Covent Garden-u  osvježiti grlo i odmoriti noge, i osjetiti duh tog nadasve neobičnog mjesta – bila je naša privilegija tih dana.

Musical Chicago gledali smo u Cambridge Theatre-u, kazalištu ne baš novog tepisona, i najudobnijih sjedala...ali veličanstvena, zanosna i očaravajuća izvedba na trenutak nas je izvukla iz stvarnosti mjesta i vremena, opčinila duh i tijelo, te zaokupila sva naša čula.

Jack the Ripper Tour bilo je iskustvo uplovljavanja u mračne stranice povijesti istočnog Londona. Vrlo uvjerljivi britanski vodič dočarao nam je autentičnu atmosferu Londona davne 1888. godine kad su se dogodila okrutna, nikad rasvijetljena ubojstva. Čak smo na trenutak mogli osjetiti ne samo napetost i opasnost uskih povijesnih uličica, već i gustu maglu i vlagu povijesti koja je velom tajne obavila te nemile događaje. Napisano je više od 700 teorija o mogućim  počiniteljima, a nekoliko koje smo mi čuli od sjajnog vodiča – zvučale su sve potpuno i podjednako uvjerljivo!!

Zadnjeg dana odvezli smo se do Tower of London – prekrasne tvrđave na rijeci koja je prvotno izgrađena za William-a I. (Osvajača) namjenjena obrani Londona od napada, ali poznatija po zatvoru i kao mjesto egzekucije plemstva; danas čuva najvrijednije državne dragulje; te smo se fotografirali sa Tower Bridge-om u pozadini. Također smo nahranili oči remek djelom Christopher-a Wrena, St Paul's Cathedral, katedralom sa najvećim visećim zvonom u Europi i jednom od najvećih kupola na svijetu, napravljenom nakon velikog požara koji je 1666. poharao mnoge Londonske crkve koje je Wren obnavljao.

Prepustiti se rijeci ljudi i zanimljivosti koje se subotom nude u malim trgovinama i štandovima Portabelo Road-a gdje možete pronaći sve i sva, tamo i nigdje drugdje: od nakita, ulične mode, starih ploča i uličnih svirača, bio je vrlo poseban doživljaj, vrlo šarolikog i živopisnog mjesta (hvala vodiču koji nas je naputio tamo!)

Prije samog odlaska na aerodrom na trenutak smo se, istina samo neki, izgubili...ali baš u Chepstow Villas-u, ulici na Notting Hill Gate-u gdje su 'rješenje svog stambenog pitanja' pronašle i Madonna  i   Gwyneth Parltow - no njih nismo sreli J).